Za sve nas koje smo bar jednom stale pred ogledalo i pitale ga „Ko je najljepši?“
“Ogledalo, ogledalce moje, najljepši na svijetu ko je?“
Priznajem, često sam, pred ogledalom izgovarala ovu rečenicu. Ustvari, da budem potpuno iskrena, izgovarala sam je svaki dan. Na moju sreću, odraz u ogledalu je konačno, bez greške, počeo da me časti zadovoljavajućim odgovorom. Međutim, to nije uvijek bilo tako. Zapravo je prošlo mnogo, mnogo, godina dok mi ogledalce nije počelo govoriti ono šta sam željela čuti. Kad sam bila djevojčica, željela sam da budem lijepa poput Snjeguljice. Ništa novo. Nisam bila lijepa poput Snjeguljice. Također, ništa novo.
Kako sam odrastala, moja želja da budem lijepa nije bivala ništa manja. Naprotiv, znala mi je čak predstavljati opterećenje. Iskreno, nisam bila zadovoljna svojim odrazom u ogledalu, do te mjere da mi ni u šali nije padalo na pamet da ga pitam ko je najljepši na svijetu. Možda sam ga par puta i pitala, ali vrlo ironično. Međutim, vremenom se polako mijenjalo moje poimanje ljepote. U djetinjstvu je ono bilo vrlo jednostavno – biti lijepa znači biti lijepa, zar tu ima ikakve filozofije? Ipak, u međuvremenu su neke druge stvari počele da nadopunjuju taj moj “pure beauty“ doživljaj. Stvari poput sreće, ljubavi, životne ostvarenosti, ispunjenja. Vidjela sam da je ljepota mnogo više od fizičkog izgleda, da dolazi iznutra, iz dubine ličnosti. Da, vidjela sam to vrlo jasno, ali u drugim ženama. U sebi, ne. Nikako nisam mogla da dokučim u čemu je tajna. Tražila sam tu jednu riječ, tu šifru koja bi otključala cijeli kod.
Analizirala sam, posmatrala lijepe žene i pokušavala da dokučim riječ koja će mi objasniti njihov divan izgled, sreću kojom zrače, samopouzdanje, ženstvenost, ispunjenost i iskru radosti koja sija iz njihovih očiju. I onda, jednog dana, poput nekog otkrovenja, ta riječ mi se iznenada ukazala u svoj svojoj punoći: PRIRODA! Da, sve one žive u potpunom skladu s prirodom, dišu i odišu prirodom. One su prirodne!
Tako je počela jedna prava mala revolucija u mom životu. Počela sam da brinem o ishrani, da uredno spavam, da vježbam, čitam knjige, izlazim u prirodu, družim se s ljudima. A onda sam, prirodno, počela razmišljati i o kozmetici, te provela studioznu analizu na tu temu. Morala sam da dođem do ključne riječi, do prirodne kozmetike. I došla sam. Vrlo lako, na www.prirodna.com. Tamo je virtuelni dom Prirodne kozmetike Gloria, gdje su svi proizvodi za njegu u apsolutnom skladu sa mojom novom životnom filozofijom „da je u um i tijelo potrebno unositi samo čiste, zdrave i blagotvorne sastojke“. Kako u tijelo, tako i na lice. Odabrala sam Dnevnu i Noćnu kremu koje su ubrzo postale moje dobro jutro i laka noć. Zbog Dnevne kreme počela sam osjećati sigurnost tokom radnog dana – lice mi više nije pritiskala teška šminka, a ta svježina i ljepota zdrave kože doslovno mi je izazivala leptiriće u stomaku svaki put kad „slučajno“ dodirnem lice. Postala sam kao nova i dok god sam osjećala miris smilja tokom dana, znala sam da je moje lice zaštićeno i nahranjeno. Noćna krema mi je ulila istu sigurnost i pored savršene kože svakog jutra, imala sam i miran san.
Nakon mnogo godina, prvi put sam stala pred ogledalo i nisam ga ništa pitala. „Ti si najljepša na svijetu!“, šapnuo mi je odraz u ogledalu.
Izvor: Lola magazin